Svi mi koji smo živjeli ili živjeli sa psima znamo koliko oni mogu biti društveni. Toliko su se voljeli da su, čak i među sobom, sposobni uspostaviti vrlo snažnu vezu do te mjere da, kad neko nedostaje, onaj ko ostane jako se loše provodi.
Kako vam možemo pomoći da prevladate gubitak? Nije lako, pogotovo ako uzmemo u obzir da ćemo i sami sigurno biti jako tužni, ali da bi bilo barem malo, ponudit ću vam da objasnim kakva je tuga kod pasa i kako ih možemo ohrabriti.
Kako je tuga kod pasa?
Psi koji su upravo izgubili prijatelja, bio on čovjek ili dlakav, prvih nekoliko dana mogu biti jako, jako loši. Neće im biti do izlaska u šetnju, već će radije ostati kod kuće, možda u svom krevetu ili onom u kojem je pokojnik spavao.. Niti će zaista željeti jesti, a još manje se igrati.
U ovim tužnim trenucima trebat ćemo im puno više nego ikad. Ne možemo ih ostaviti same, jer bi naše odsustvo moglo pogoršati njihovo stanje.
Šta mogu učiniti da vam pomognem?
Najvažnije je, iako na početku to puno košta, jeste nastavite s rutinom sve moguće. Moramo nastaviti sa svojim životom, odnosno doručkovati, ručati i večerati u isto vrijeme kao i uvijek, očistiti kuću kao i mi,… ukratko, moramo nastaviti sa svojim životom. Na taj način ćemo psu dati do znanja da ćemo, iako prolazimo kroz vrlo tešku fazu, moći ići naprijed.
Takođe, morate ga pokušati natjerati da jede. Tijekom prvog dana ako ne želi jesti, nećemo ga forsirati, već od drugog, a posebno trećeg, moramo pokušati natjerati ga da nešto pojede. Ako to ne učini, pokušat ćemo mu dati mokru pseću hranu intenzivnijeg mirisa koji će mu potaknuti apetit, pirinač s pilećim mesom (bez kostiju).
U šetnjama ćemo raditi isto kao i sa hranom; naime, ako ne želite izaći prvih nekoliko puta, nećemo izaći, ali vrlo je poželjno da vas izvedete u šetnju, čak i ako je deset ili dvadeset minuta. Osjetivši zrak, druge mirise, videći druge ljude i druge pse, učinit će vrlo dobro da savlada zemlju. Isto tako, ne biste ga trebali ostavljati samog.
Kako dani prolaze, osjećati ćete se sve bolje.