Ponekad moramo imati posla sa psom koji ima posebne probleme. Međutim, shvatit ćemo da za njih to nikada nije prepreka da u potpunosti uživaju u svom životu. U ovom ćemo slučaju vidjeti što ćemo s gluhoća kod pasa, jer postoje čak i pasmine koje su im sklone. To je nešto što trenutno trenutno ne prepoznajemo, a što proizlazi samo iz ponašanja psa.
Što se tiče prepoznavanja počinje li pas budi gluh Moramo pokušati znati do koje mjere doseže, odnosno utječe li na oba uha ili je vrlo širok i ide u više. Općenito, s godinama mogu izgubiti neki sluh, ali to obično nije nešto što ide više i to je nešto uobičajeno, ali ako im se to dogodi kad su mladi, bolje je znati u kojoj će mjeri trebati našu pomoć prilagoditi se situaciji.
U principu moramo znati da je takordera može biti totalna ili djelomična a unutar toga može biti dvostrano, kada utječe na oba uha, ili jednostrano ako utječe samo na jedno. To možemo provjeriti posjetom veterinaru. Osim toga, to može biti stečena ili nasljedna gluhoća. Moramo također znati da postoje neke pasmine koje su sklone nasljeđivanju ovog problema, poput Dogo Argentino, Jack Russell ili Dalmatinac, potonji je onaj koji ima najveću učestalost u pogledu nasljedne gluhoće.
Kada pomozite psu da živi s tom gluhoćom moramo ga gotovo uvijek nositi na uzici, jer nas ne može pratiti ako ga pozovemo. Uz to, s njima ćemo morati početi komunicirati više gestama nego zvukovima. U oba slučaja psi se obično naviknu na ovu situaciju, ali naravno, uvijek moramo uzeti u obzir gluhoću kako bismo izbjegli probleme, poput prelaska ulice. Općenito se radi o opreznosti i učenju komunikacije s njima na drugačiji način.