Svi mi koji smo živjeli ili živjeli s psima znamo koliko mogu biti društveni. Toliko su se voljeli da su, čak i među sobom, sposobni uspostaviti vrlo snažnu vezu do te mjere da se, kad netko nedostaje, onaj tko ostane jako loše provodi.
Kako vam možemo pomoći da prevladate gubitak? Nije lako, pogotovo ako uzmemo u obzir da ćemo i sami zasigurno biti vrlo tužni, ali da bi bilo barem malo, ponudit ću vam objašnjenje kakva je tuga kod pasa i kako ih možemo potaknuti.
Kako je tuga kod pasa?
Psi koji su upravo izgubili prijatelja, bio on čovjek ili dlakav, prvih nekoliko dana mogu biti jako, jako loši. Neće im se ići u šetnju, već će radije ostati kod kuće, možda u svom krevetu ili onom u kojem je pokojnik spavao.. Niti će zaista htjeti jesti, a još manje se igrati.
U ovim tužnim vremenima trebat ćemo im puno više nego što smo ih ikad trebali. Ne možemo ih ostaviti same, jer bi naša odsutnost mogla pogoršati njihovo stanje.
Što mogu učiniti da vam pomognem?
Najvažnije je, iako na početku to puno košta, jest nastavi s rutinom sve moguće. Moramo nastaviti sa svojim životom, odnosno doručkovati, ručati i večerati u isto vrijeme kao i uvijek, očistiti kuću kao i mi,… ukratko, moramo nastaviti sa svojim životom. Na taj ćemo način pustiti psa da shvati da ćemo, iako prolazimo kroz vrlo tešku fazu, moći ići naprijed.
Osim toga, moraš ga pokušati natjerati da jede. Tijekom prvog dana ako ne želi jesti, nećemo ga prisiljavati, već od drugog i, posebno trećeg, moramo ga pokušati natjerati da nešto pojede. Ako to ne učini, pokušat ćemo mu dati mokru pseću hranu intenzivnijeg mirisa koji će mu potaknuti apetit, rižu s pilećim mesom (bez kostiju).
S šetnjama ćemo raditi isto kao i s hranom; naime, ako ne želite izaći prvih nekoliko puta, nećemo izaći, ali vrlo je poželjno izvesti vas u šetnju, čak i ako je deset ili dvadeset minuta. Osjetivši zrak, druge mirise, videći druge ljude i druge pse, učinit će vrlo dobro da svlada zemlju. Isto tako, ne biste ga smjeli ostavljati samog.
Kako dani odmiču, osjećat ćete se sve bolje.