El San Bernardo Ne ističe se samo impozantnim i simpatičnim izgledom, već i dugom poviješću koja stoji iza njega. Dio ove priče mitska je slika ovog psa s bačvom obješenom oko vrata, nešto što je do danas preživjelo u obliku trgovačkih i izmišljenih likova, posebno na filmu i televiziji. Međutim, ovaj element nikada nije službeno povezan s rasom.
Podrijetlo svete Bernarde
Nalazimo ga u Hospicij Velikog svetog Bernarda, osnovana 1049. godine na Velikoj gori Saint Bernard, u Alpama. Rođen je u čast Bernarda de Menthona, arhiđakona iz Aoste, koji je svoj život posvetio širenju kršćanske vjere među stanovnicima tog područja. U ovom su hospiciju redovnici pomagali putnicima i hodočasnicima koji su prolazili kroz planine.
Od sredine sedamnaestog stoljeća počeli su uzgajati pse kako bi zaštitili mjesto, iako su se zahvaljujući njihovim sposobnostima ubrzo počeli koristiti za spašavanje. Ovo je način na koji San Bernardo, koja će 1887. službeno biti navedena kao službena švicarska pasmina.
Mit o bačvi
Redovnici ovog hospicija potvrđuju da su sveti Bernardi na tom području nekada nosili bačve i taj mit povezuju s britanskim slikarstvom Edwin landser "Alpski mastifi oživljavaju putnika u nevolji" (1831). U njemu možemo vidjeti svetog Bernarda s bačvom obješenom oko vrata kako pokušava spasiti čovjeka zarobljenog pod snijegom. Budući da je jedna od omiljenih slika kraljice Viktorije I, ova je slika postala izuzetno popularna.
Legenda kaže da su se ti psi nalazili u tim bačvama rakija, kako bi pomogli i pružili toplinu ljudima koji su spašeni u snijegu. Međutim, to ne bi bila dobra ideja, jer alkohol širi krvne žile, zbog čega tjelesna temperatura pada, a ne raste.
Danas hospicij San Bernardo
Zanimljiv je detalj ove priče da, unatoč tome što se smatra mitom, sam hospicij San Bernardo danas ima suvenirnicu u kojoj možemo kupiti ovratnike za pse s pričvršćenim bačvama ili druge predmete koji reproduciraju sliku ove pasmine sa svojim neodvojivim upotpuniti, dopuna.